Snimanjem ispovijesti ratnih vojnih invalida iz Foče, studio Memorijalnog centra Republike Srpske u ovom gradu nastavio je dokumentovanje svjedočanstava o stradanju srpskog naroda u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Svjedoci su govorili o ratnim dešavanjima, okolnostima u kojima su ranjeni, kao i o stradanju srpskih civila i boraca na ovom području.
Pored ratnih sjećanja, svjedočanstva donose i sliku života na ovim prostorima prije izbijanja sukoba.
Ratni vojni invalid četvrte kategorije, sa 80 odsto invaliditeta, Dragan Milanović prisjetio se života prije rata, ali i teških ratnih godina.
„Svi smo se družili, bez obzira da li smo proavoslavci, muslimani ili katolici. Međutim, pred sami rat, možda na mjesec ili dva prije, osetila se neka nelagodnost između muslimana i nas Srba. Počeli su da se odvajaju prvo po stolovima u kafanama, pa onda po kafanama. Da bi sve eskaliralo nekih dvadesetak dana pred rat kada su otvoreno počeli da pričaju o naoružavanju. Naročito je to bilo izraženo u „pijanskim“ kasnim časovima poslije ponoći, kada su se otvarali i govorilo ko je dobio, a ko kupio pušku“, rekao je Milanović.
Prema njegovim riječima, uoči početka rata Srbi nisu bili organizovani niti pripremljeni za sukob koji je uslijedio. Kada su vidjeli da se situacija mijenja, navodi, počeli su da preduzimaju određene korake kako se ne bi ponovila stradanja koja su Srbe zadesila 1941. godine.
„Morali smo da se organizujemo da bismo odbranili svoja ognjišta. Na sedam dana pred rat počeli smo s organizacijom straža oko svojih kuća, da ne bismo došli u situaciju da nam neko upadne s oružjem i pobije naše porodice. Nakon toga, nesretni rat je došao tako što su muslimani u naselju Donje Polje zapalili par srpskih kuća i to je bio klasičan povod. To se desilo 8. aprila 1992. godine“, podsjetio je Milanović, koji je teško ranjen na Osanici, kada ga je metak pogodio u desnu natkoljenicu i rame.
Predratnog i ratnog perioda prisjetio se i Branislav Vuković iz Kozje Luke, takođe ratni vojni invalid četvrte kategorije.
Njegov ratni put obilježila su dva ranjavanja na području Foče –na Dugoj njivi kod fočanske Jabuke i na Papratnoj njivi nadomak Miljevine. Svjedočio je i o stradanju svog brata Milorada koji je od posljedica ranjavanja na olovskom ratištu preminuo na VMA u Beogradu.
Vuković se osvrnuo i na aferu „Fočatrans“ iz septembra 1990. godine, koja je, kako navodi, dodatno narušila međunacionalne odnose uoči ratnih dešavanja.
Istakao je da su otkazi grupi radnika srpske nacionalnosti u tadašnjem transportnom preduzeću „Fočatrans“, kojim je rukovodio direktor Murid Đuliman, kao i nezadovoljstvo koje je uslijedilo, protesti, intervencija policije, hapšenje demonstranata i uvođenje policijskog časa, bili jedan od pokazatelja sve dubljih podjela koje su se osjećale uoči početka rata.
Da se približavaju teška vremena osjetilo se i u mjesnoj zajednici Kozja Luka, gdje je muslimasko stanovništvo bilo većinsko. I prije zvaničnog početka rata, ističe Vuković, pojedini Srbi suočavali su se sa zasjedama i postavljenim barikadama.
„To je bilo na godinu prije rata. Sve su seoske straže bile u Kozjoj Luci. Smjenjivali su se. Pratio sam ih po noći kako pod kaputom nose automat, lovačku pušku, tandžaru i idu da stražare“, ispričao je Vuković.
Pred kamerama Memorijalnog centra o strahotama s kraja prošlog vijeka govorio je i ratni vojni invalid četvrte kategorija Nenad Kebara iz fočanskog sela Štović.
Posebno sjećanje Kebara nosi sa ratišta na Treskavici, gdje je pretrpio teško ranjavanje nakon eksplozije mine.
„Treskavica predstavlja vrata Foče i da je neprijatelj prošao nas u Foči ne bilo. Ne može se riječima opisati ta borba, pa računajte samo 14 napada u jednom danu na vrhu Lupoč. Ko nije bio ne zna šta je Treskavica. Gore jednako ubijaju kamen i granata, strašno je bilo. Prostor gdje je bio glavni udar možda je površine velikog stadiona, a tukle su po nama i brze intervencije NATO pakta sa Igmana“, posvjedočio je Kebara.
Ovaj ratni invalid govorio je i o snazi, moralu i odlučnosti srpskih boraca da, uprkos teškim ratnim uslovima i brojnim ranjavanjima, istraju u odbrani Republike Srpske.
Foča je među lokalnim zajednicama u Srpskoj u kojoj je Memorijalni centar Republike Srpske, uz podršku Radio Foče i Muzeja „Stara Hercegovina“, formirao studio za prikupljanje video svjedočenja članova porodica poginulih boraca i srpskih civila u proteklom ratu.
Snimanja se od oktobra prošle godine obavljaju u spomen-sobi poginulih boraca u Muzeju.
Svi iz Foče koji žele da se pridruže projektu prikupljanja i dokumentovanja audio-vizuelnih svjedočanstava iz Odbrambeno-otadžbinskog rata i ostave svjedočenje mogu se obratiti na broj telefona 058 214 070.
