U vremenu digitalnih uređaja i brzog života, desetogodišnja Mia Marjanović i godinu starija Sofija Samardžija iz Istočnog Sarajeva čuvaju duh tradicije kroz vez, pokazujući da ljubav prema ručnom radu i umjetnosti ne poznaje godine.
Ove najbolje drugarice, učenice Osnovne škole „Jovan Dučić“, ljubav prema vezenju otkrile su zahvaljujući Mijinoj baki, koja ih je naučila prvim koracima u ovoj vještini. Vez im je tada postao omiljen hobi kojim se bave već dvije godine.
– Nije uopšte teško raditi vez. Kada se radi sa ljubavlju i trudom, ništa nije teško – rekla je Sofija Samardžija Srni.
Njihov rad nije ostao neprimijećen ni među vršnjacima, a prema Sofijinim riječima, drugari kažu da je baš lijepo to što one rade i stalno ih hvale.
– Radove često nosimo i u školu, gdje slobodno vrijeme koristimo da nastavimo sa vezom – dodala je ona.
Iako posvećene ovom tradicionalnom zanatu, ove djevojčice ne zapostavljaju ni druge aktivnosti, pa tako vole da crtaju, voze rolere i igraju odbojku, spajajući na taj način kreativnost i igru.
Mia Marjanović je objasnila i kako nastaje jedan vez od ideje do gotovog rada.
– Prvo se kupi platno, nacrta se motiv, a onda se iglom i vunom radi bod po bod. Svaki ubod je mali i radi se pod uglom. Za jedan vez treba oko mjesec dana, u zavisnosti od veličine i školskih obaveza – navela je Mia za Srnu.
Dodala je da najviše voli da veze motive životinja koje sama prenese na platno.
U vremenu kada su tradicionalne vještine sve rjeđe među najmlađima, primjer ovih djevojčica pokazuje da se ljubav prema kulturi, umjetnosti i nasljeđu može njegovati i prenositi uz malo strpljenja, truda i podrške najbližih.
