Međunarodni arbitar za međuentitetsku liniju razgraničenja u naseljima Dobrinja 1 i Dobrinja 4, irski sudija Dijarmud Šeridan, 24. aprila 2001. godine objavio je konačnu odluku kojom je veći dio sporne teritorije, koja je nakon Dejtonskog sporazuma pripala Republici Srpskoj, vraćen Federaciji BiH.
Podsjećamo, 5. februara 2001. godine tadašnji visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič donio je odluku kojom je obavezao Republiku Srpsku i Federaciju BiH da pitanje razgraničenja u Dobrinji 1 i 4 riješe putem arbitraže, čija će odluka biti konačna i obavezujuća. Tom prilikom za arbitra je imenovan sudija Šeridan.
U svojoj odluci Petrič je naglasio da je pitanje međuentitetske linije u Dobrinji ostalo nerješeno još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Iako su formirane radne grupe s ciljem da se pronađe rješenje, one nisu uspjele da postignu konačan dogovor, posebno imajući u vidu da linija razgraničenja prolazi kroz pojedine stambene objekte.
Nešto manje od tri mjeseca kasnije, 24. aprila 2001. godine, arbitar je donio odluku prema kojoj je najveći dio Dobrinje 1 i Dobrinje 4 pripao Federaciji BiH.
Prema konačnoj arbitražnoj odluci, Republici Srpskoj su pripale pojedine zgrade, autobuska stanica, kao i pravoslavna crkva na Veljinama.
Arbitar je ujedno izmjestio dejtonsku liniju, koja je ranije prolazila kroz stanove, tako da ona ubuduće ide između zgrada. Na taj način Federaciji je pripalo oko 800 stanova, dok je u Republici Srpskoj ostalo približno 250.
Tadašnji gradonačelnik Srpskog Sarajeva Predrag Lasica ocijenio je za Srnu da je ova arbitražna odluka za Dobrinju bila veoma štetna.
– Moj prvi utisak je nepovoljan, jer zastupali smo i borili se za faktičko stanje – istakao je on i upozorio: – Nemam tačan podatak o broju ljudi koji ponovo ostaje bez krova nad glavom, ali situacija je katastrofalna čim linija razgranicenja ide između Autobuske stanice i škole – rekao je tada Lasica.
