U prostorijama „Romanijaputeva“ sinoć je održana predstava „NjKV“, koja donosi priču o životu princa Đorđa Karađorđevića, sa fokusom na njegovih 16 godina provedenih na psihijatrijskom liječenju. Riječ je o istorijsko-edukativnoj drami, u kojoj glavne uloge tumače srbijanski glumci: Aleksandar Stojić i Vladimir Tešović. Tekst potpisuje Uroš Čupić, a režiju Mihajlo Laptošević Organizator ovog kulturnog događaja bila je Ustnova za kulturu „Pero Kosorić“ Sokolac.
Princ Đorđe P. Karađorđević bio je stariji sin srpskog kralja Petra Prvog i Zorke, ćerke crnogorskog kralja Nikole Prvog. Rođen je na Cetinju i ime je dobio po svom pradedi Karađorđu. Njegov život bio je specifičan i pomalo zaboravljen, pa se za njega vezuju mnoge kontroverze. Upravo o tome govori ova istorijska drama, u kojoj se fokus stavlja na 16 godina života provedenih u psihijatrijskoj ustanovi u Toponici.
Aleksandar Stojić, koji tumači lik princa Đorđa, kazao je da je predstava izašla 2024. godine.
–Rad na njoj je trajao oko godinu dana, a pored priprema u pozorištu, obuhvatao je i istorijsko istraživanje po raznim arhivima i spisima koji su ostali iza princa. Ova priča je više za film jer bi moglo štošta više i bolje da se prikaže, ali kako mi to kažemo film je skupa igračka. Predstava ima istorijsko-edukativni segment, koji gledaoce može da upozna sa samom ličnošću Đorđa Karađorđevića, njegovim životom i delom. Predstavu smo igrali oko 35 puta do sada. Izašla je u Akademskom pozorištu „Krsmanac“, najstarijem pozorištu u Beogradu, a kako je rasla prebacili smo se u Teatar Vuk – dodao je on.
Glumac nam je otkrio i na kojim činjenicama je stvarana predstava te koliko je dijelova istina, a koliko fikcija.
–Sve što je dramski odrađeno da bi dobilo oblik jeste kraj i element dva lekara koja smo spojili u jednu ličnost. Fikcija je sami kraj, a sve ostalo je bazirano na stvarnim istorijskim činjenicama, po autobiografskom romanu koji je napisao „Istina o mome životu“, na spisima koje smo našli u Narodnoj biblioteci Srbije, na nekim advokatskim odbranama i naravno sve je umeće dramaturga Uroša Čupića, koji je prošle godine osvojio Sterijinu nagradu za najbolju dramu – naveo je Stojić.
Pitali smo ga koliko je teško bilo ući u lik Đorđa Petrovića.
–Nemamo njegove žive snimke i ne znamo kako je razgovarao, pričao, ponašao. Morao sam da izmaštam i izgradim tu ličnost na osnovu onoga što sam pročitao o njemu, što je on sam pisao o sebi i svom karakteru. Ali, naravno lik nije samo ono što govori o sebi, već i što drugi govore o njemu. Tako da nije bilo nimalo lako i mogu reći da sam dao neko svoje viđenje. Mi smo se trudili da osvetlimo neki drugi dio istorije koji je ostao zaboravljen – rekao je glumac Aleksandar Stojić.
Stojić se osvrnuo na gostovanja u Republici Srpskoj.
–Postoje neke tendencije i priče da za praznik Svetog Vasilija nastupimo u Trebinju, pa ćemo videti. Prošle godine nastupili smo u više gradova Republike Srpske, tamo da malo pomalo širimo kulturu sa narodom sa druge strane Drine. Mada cela ekipa predstave smatra da Drina nije granica već da spaja svoj narod sa dvije obale – poručio je on.
V.d. direktor Ustanove za kulturu „Pero Kosorić“ Žana Podinić rekla je da je ovo samo jedan u nizu kulturnih dešavanja, koju organizuju sa ciljem bogaćenja kulturnog života u Sokocu.
–Radi se o jednoj interesantnoj i istorijski značajnoj temi. Pored toga što je namijenjena odraslima, mogu je pogledati i stariji osnovci i srednjoškolci. Stoga smo uputili poziv direktorima škola da animiraju učenike da nam se pridruže. Sokolačka ustanova za kulturu nastavlja istim tempom, tako da već 11. maja ugostićemo glumca Dragana Marinkovića, takođe u „Romanijaputevima“. Da nije ovog preduzeća, ostali bi uskraćeni za brojna kulturna dešavanja, zaista svaki put nam izađu u susret i sa sojim osobljem pomognu u organizaciji, stoga im se velikodušno zahvaljujemo – izjavila je Podonićeva.
Duo-drama NjKV odnosno Njegovo kraljevsko visočanstvo podsjeća nas na individualnu borbu koju svaki čovjek u nekom razdoblju života vodi sa samim sobom, kao i o nepravdi koja katkad može da dođe od strane onih kojima najviše vjerujemo, i pokazuje nam koliko snage i strpljenja je potrebno čovjeku da u borbi za istinu ostane istrajan.
