Duhovni put vjere od Sokoca do manastira Ostrog, dug 230 kilometara, ove godine je održan sedamnaesti put. Na njemu je učestvovalo 28 hodočasnika koji su šest dana koračali, uz molitvu i snagu volje savladali sve teškoće i stigli do svetinje.
Za mnoge učesnike ono nije samo fizički napor, već prilika da kroz molitvu i odricanje pronađu unutrašnji mir i snagu.
Jedan od pokretača hodočašća i vođa ovogodišnjeg puta, Dejan Elez, istakao je da je ovo bila jedna od najboljih grupa do sada. Hodočasnici su, kako je rekao, sa velikom lakoćom savladavali zadate ciljeve, prateći se i pružajući podršku jedni drugima sve do samog cilja – poklonjenja moštima Svetog Vasilija Ostroškog.
Među hodočasnicima se ove godine izdvojio Milenko Cvijetić, koji je sa svojih 62 godine već dvanaest puta hodočastio put vjere ka Ostrogu. Za njega je ovo iskustvo postalo dio života, a iskreno se nada da će imati snage da dočeka i dvadeseto hodočašće.
– Put je pun iskušenja kako fizičkih tako i psihički, nalazimo zajedničku riječ i iz tog zajedništva crpimo snagu. Trudimo se da mlađima pomognemo, da ih bodrimo, udijelimo koristan savjet, na kraju svi zajedno uspijemo doći tamo gdje smo naumili, puni elana, fizički iscrpljeni ali duhovno obogaćeni. Mislim da su svi koji su išli ove godine pri čvrstoj odluci da hodočašće i u budućnosti ponove. Pored porodice, moj život se svodi na iščekivanje novog hodočašća. Izazov je veliki, godine stižu, ali želja i htenja ne slabe – naprotiv, rastu. S vjerom u Boga i uz slavu i milost Svetog Vasilija Ostroškog, nadam se da ću učestvovati i naredne godine, dodao je Milenko.
Dvadesetjednogodišnja Snežana Nešković iz Rogatice ove godine je prvi put hodočastila Ostrogu i kaže da je sve teškoće prebrodila uz molitvu.
– Hodočašće je odavno bila moja želja, ali do sada su me veće životne okolnosti spriječavale da je ostvarim. Ove godine sam se prijavila i, uz molitvu, uspjela da prebrodim sve teškoće i stignem do Ostroga. Mislila sam da naću uspjeti ali s vjerom i molitvom za moju porodicu u mislima, izdržala sam. Kada sam stigla pred svetinju, osjetila sam mir i snagu koji su mi bili najveća nagrada za sav trud, kazala je ona.
Posebnu pažnju među hodočasnicima privukli su brat i sestra blizanci, Mladen i Mladenka Vukosavljević. Njih dvoje su već više puta zajedno koračali ka Ostrogu, a ove godine su krenuli iz različitih mjesta – Mladenka iz Sokoca, a Mladen iz manastira Visoki Dečani. Iako razdvojeni na početku puta, zajednička vjera i želja da stignu do svetinje ponovo su ih spojili pod Ostrogom. Za Mladenku je ovo bilo šesto pokloničko putovanje ka Ostrogu, ali prvo bez brata blizanca uz njenu stranu. Iako joj je bilo teže bez njegove podrške, znala je da je molitvom uz nju. Mladen je na hodočašće krenuo iz manastira Visoki Dečani, a snažna vjera i zajednička želja doveli su ih u isto vrijeme pred svetinju pod ostroškim stijenama.
– Jedanaest puta sam hodočastio sa Romanije ka Ostrogu, a ove godine mi se ispunila želja da ka svetinji krenem sa naše svete zemlje – sa Kosova i Metohije, iz Visokih Dečana. Bilo je to novo iskušenje i iskustvo, put dug oko 260 kilometara je nešto teži jer se uglavnom radi o usponu, a usput smo tražili mjesta za prenoćište. Kad je Bog tako htio, sa sestrom i hodočasnicima sa Romanije sreli smo se upravo pred svetiteljem. Ono što mi je posebno drago jeste da sam blagodat dvije velike svetinje – Svetog Stefana Dečanskog i Svetog Vasilija Ostroškog – donio baš na Romaniju, kazao je Mladen.
Sugrađani su i ovoga puta dočekali hodočasnike sa radošću i toplinom. Nakon večernjeg bogosluženja u hramu, upriličeno je lomljenje slavskog kolača i svečano je obilježena krsna slava Udruženja „Sveti Vasilije Ostroški“.
Predsjednik Udruženja Milan Maričić zahvalio je svim hodočasnicima na istrajnosti, kao i sugrađanima i dobrim ljudima koji su pomogli da njihov put bude lakši. Sa vjerom da će se ovaj blagosloveni put nastaviti i u godinama koje dolaze, poručio je da je zajedništvo i duhovna snaga ono što ovaj podvig čini posebnim, te da je radost vidjeti da se ona iz godine u godinu nastavlja.
Hodočašće do Ostroga pokazuje da vjera i predanost mogu savladati svaku teškoću. Na tom putu zajedno koračaju i mlađi i stariji, svako noseći svoje iskustvo i snagu, ali i radost što dijele isti duhovni podvig u ovom sada već tradicionalnom pohodu koji je postao dio duhovnog identiteta ovog kraja.
